Kratki rezovi

Dragi moji prijatelji i svi oni koji me (ne) poznaju,

točno je godinu dana kako sam se s jednim koferom sa zagrebačke autobusne stanice uputila smjer Nizozemske. Nisam ni prva ni zadnja. Mnogi moji sugrađani, prijatelji, a ponajviše vlastita obitelj ostali su šokirani mojom odlukom jer sve je u mom životu izgledalo stabilno pa čemu tako nagli rez gotovo preko noći? Izgrađena kuća iz bajke, stabilan posao u gradskoj knjižnici, djeca polaze školu, psi se šeću po nasipu, prave se božićni kolači, penju se hrvatske planine, uživa se naše divno plavo more. Pa pobogu zašto? Nije tu riječ ni o kakvom naglom rezu, no kada ti se neke stvari toliko zamjere da ne kažem ogade nužno je napraviti kratki rez. Nažalost, napisala sam jedno pismo, koje možda nisam trebala, i tako se svrstala u red onih nesretnika „ budala koje ginu za ideale“. I dan danas mi moj suprug zamjera i kaže zašto nisi samo šutjela i dala tu prokletu knjigu? Možda sam trebala i tako, ali znajući sebe, kada bih morala, mislim da bih i opet sve ponovila pa makar izginula dvaput. Samo tako možeš sačuvati čistoću svoje duše pa makar i napukle. Takvi oštri kratki rezovi su najteži jer prvo se moraš odlučiti na takav rez, a potom ga snagom svoga uma i svoje volje i napraviti. Rizik je golem, rez je dubok, rana zacijeli, ali se do zauvijek osjeti. Kada se presadiš na drugo tlo to je poput ponovnog rađanja. Moraš prvo umrijeti da bi se ponovno rodio. Kako sam se na preseljenje iz rodne Hrvatske u daleku Nizozemsku odlučila u svojim i ne više tako mladim godinama samim tim proces postaje i još zahtjevniji jer sve je lakše kad si mlad. Provjerena istina! Otkad sam završila studij naivno sam uplovila u radne vode i vjerovala da je to to… najteži dio je iza mene i sada samo trebam pošteno i marljivo raditi svoj posao, ono zašto sam se i školovala. Međutim, kako su godine prolazile shvatila sam da je moja ideja o poštenom radu čista utopija. Čini mi se da ljudi u našoj zemlji nisu više sretni kao nekad, kao da nam je ponestalo međusobne bliskosti, a sve nas je ispunila neka muljevita ljutnja i jal. Vjerujem da je puno toga posljedica rata koji je iza nas pa su se možda neki neizbrisivi strahovi uvukli u naše kosti, no čak i da je tome tako nisam mogla prihvatiti činjenicu da je kronična nesretnost i prikriveno nezadovoljstvo prirodno stanje ljudi. I bila sam u pravu! Sada znam da naše stanje nije prirodno stanje. Profesor sam hrvatske kulture i filozofije te diplomirani knjižničar i zahvalna sam na svom znanju sakupljačkog informativnog karaktera, tko su gdje su zašto su i koliko su, no tek posljednjih godinu dana prolazim svoju životnu školu gdje učim što je to skromnost, plemenitost, dobrota, zahvalnost, kako je to biti dobar čovjek. Iako je put do sada i tu težak i trnovit i takav će biti još dugo, zahvalna sam jer sam kroz svoja nevjerojatna životna iskustva, koja su na granici fantazije i irealnog, oplemenila iskustva moje duše. To mi je pomoglo da vratim vjeru u ljude i to taman kada mi je te vjere skroz ponestalo. Sve se u životu događa s razlogom i u pravo vrijeme samo treba stisnuti zube, izdržati i krenuti dalje. Kao što moj novi nizozemski liječnik u rozokariranim hlačicama kaže „Život ponekad nije fer, ali zato ne treba gledati previše u jučer, niti predaleko u sutra već se treba skoncentrirati na onaj mali korak koji određuje naše sada!“ Stoga, potrudit ću se ignorirati svaki i onaj najmanji osjećaj ljutnje i gorčine u sebi i skoncentrirati se samo na ono dobro jer samo dobro ima svrhu. Od straha, ljutnje i gorčine nikakve koristi već problemi postaju i još veći. Sve ovo do sada je bila manje-više tipična već toliko puta čitana kuknjava suvremenog Hrvata, no nećemo više tako već treba oštro promijeniti kurs i zato ću na svom novom blogu “KroNland – Hrvatska riječ u Nizozemskoj”, koji će zaživjeti vrlo skoro, nastojati opisati one bolje i ljepše uvjete života u Nizozemskoj u odnosu na Hrvatsku, koje bi bilo sjajno implementirati u našu hrvatsku svakodnevicu, jer tada bi život postao puno lakši i ljepši za svakoga od nas.

Pozdrav s dalekog sjevera, volite se, pazite se i poštujte se, vaša Sandra

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s