Kada ostaviš jedan život iza sebe, puno toga se može ostaviti iza sebe, ali se ljubav prema knjizi, kao i sve druge ljubavi, ne ostavljaju već se sele s tobom.
Tko je zavirio u KroNland, mogao je primijetiti da su rubrike različite tematike, od planinarenja do kulinarenja, no cijela ova priča ne bi imala nikakvog smisla, barem za mene, kada ne bih nastavila činiti ono što sam radila pola svog života. A što sam radila? Promovirala sam čitanje i lijepu književnost pa ću tako nekako nastaviti i dalje. Moj prvi izbor tj. preporuka dana je višestruko nagrađivan i hvaljen roman La Superba, koji je napisao nizozemski romanopisac i pjesnik Ilja Leonard Pfeijffer, rođen 1968. u Rijswijku na jugu Nizozemske.
La Superba je roman napisan u obliku serije pisama i bilješki upućenih neimenovanom čitatelju, kojega pripovjedač izvještava o svome životu u Genovi, gdje se trajno nastanio u „želji da ovdje, u ovome srednjovjekovnom labirintu, ostvari svoj vječni san o zavidno bogatom i bezbrižnom mediteranskom životu među pravim, autentičnim ljudima“.
Autor romana je Nizozemac, koji duhovito i domišljato istražuje, pripovijeda i raščlanjuje fantaziju o boljem životu negdje drugdje. Nije teško zaključiti zašto sam se od svih knjiga odlučila baš za ovu. Čitam se između redova. Redovi baš i nisu previše svijetli, već više mračni i sjenoviti, no kako nikada nisam bila ljubitelj sladoledastih knjiga ugodnih nota, i ovaj roman je logičan nastavak mog čitateljskog puta.
Pripovjedač romana svakodnevno luta labirintom srednjovjekovnih đenoveških uličica tragajući za „najljepšom djevojkom Genove”. Pritom se susreće i upoznaje s cijelom galerijom pitoresknih likova – od doseljenih intelektualaca sa Zapada i vremešne domaće gospode do senegalskih i marokanskih imigranata te prostitutki i transvestita – a svima njima zajedničko je da na različite načine „lutaju u svojim fantazijama“…
Tematski i stilski višeslojan, roman La Superba postmoderna je oda imaginaciji te posveta gradu kakav može biti samo Genova – La Superba, „uzvišena i ohola, lijepa i ponosna, zavodljiva i nedostupna… poput kakve kurve koja te izazovno gleda, ali koja nikad neće biti tvoja“.
Kako je moj život, otkad sam napustila Hrvatsku, postao riznica neobičnih događaja, vrlo je zanimljiva i koincidencija da sam se upravo prije koji tjedan našla u Amsterdamu s prevoditeljem romana La Superba, Radovanom Lučićem Lutzom, Hrvatom, koji je u Nizozemsku iz Jugoslavije doselio davnih 80-ih. Tih godina Lutz nije vidio perspektivu u domovini , a još iz svoje hipijevske faze vukao ga je Amsterdam kao ideal liberalnog grada.
Dolaskom u Amsterdam, Lutz je radio kao čistač, građevinac, konobar, no nakon nekog vremena upisao je studij slavistike na amsterdamskom sveučilištu, te je 1995. i magistrirao.
Osim što u svoje slobodno vrijeme svira cimbalo, a povremeno i bubnjeve, danas Lutz radi kao docent hrvatskoga jezika na Sveučilištu u Amsterdamu, a uz brojne prijevode (W.F. Hermans, Cees Nooteboom, Geert Mak, A.M.G. Schmitd, Dimitri Verhulst…) objavljuje i radove s područja leksikografije i standardologije.
Nakon što smo Lutz i ja kroz ugodan razgovor pretresli teme od miceka do nizozemskog HEP-a, odšetali smo do brazilskog restorana Little Brazil Amsterdam, guštali portugalski specijalitet Pastel de Nata te nastavili vijugavim ulicama Amsterdama do knjižare Pegasus, gdje sam se uspješno uz Lutzovu asistenciju uspjela dokopati njegovog rječnika, pretpostavljam njegovog životnog djela, jer napisati prvi hrvatsko-nizozemski rječnik sve je samo ne mala stvar. Bravo Lutz!
Bio je to dobar dan…
Roman La Superba izašao je u izdanju poznate hrvatske izdavačke kuće VBZ, a ovdje možete poslušati i intervju s Iljom Leonard Pfeijfferom , autorom kontroverznog romana La Superba, koji je vodio Radovan Lučić Lutz. Za hrvatske titlove treba pritisnuti drugu ikonu desno dolje i odabrati jezik.
Piše: Sandra D.
KroNland 