Božićna priča u pjesmi

  

 Božićna pjesma u priči
 
 
 
 na božićno jutro
 angažirano i živo
 majka je rekla kćerki:
 danas će doći tvoj brat
 danas će s nama biti moj sin
 
 
 
 premda je kćerka znala
 da sin majčin dolazi 
 da će i brat njezin
 sjediti za božićnim objedom
 s dopustivom dozom obiteljskog sarkazma 
 prisjetila je majku one bolne  
 i nikad prihvaćene istine:
 naravno
 kao i svakog božića
 
 
 
 a nanizalo se božića
 bez njega
 bez njegovog osmjeha 
 kojeg je majčino srce  
 nekoć bilo puno
 no sada se kao presušeni izvor 
 postupno preobličava  
 u okorjelu neživost
 
 
 
 nanizalo se godina  
 u kojima je majka  
 uvijek za Božić  
 imala jednu želju:  
 da joj sin bane na ručak;
 nikome nije s tolikom ljubavlju spremala
 nitko joj nije toliko puta  
 zahvalno rekao kako se plaši  
 da u raju tako dobro ne kuhaju
 kako je voljela njegovu šalu;
 i smijala bi se s njim kao dijete 
 uživala je s njim kao s djetetom
 
 
 
 molila bi se 
 uplašena od svoje molitve
 obraćala bi se Bogu 
 otkuda njoj to 
 da Bogu kaže 
 da bi za bozić radije
 da sin joj opet svrati 
 da joj on dođe 
 i da ju obiđe
 
 
 
 pred Gospinom slikom 
 sve je tako govorila 
 bilo glasno bilo tiho
 ili bi se čulo 
 ili s usana pročitalo:
 molila bi
 da joj umjesto Njezina Sina 
 njen navrati 
 kada bi barem kako moglo 
 da je Božji sin  
 u njenom posjeti 
 mislila je 
 
 
 
 
 
 
 nikad za Božić nije rekla kćerki
 nikada
 nijednog božića 
 do tog Božića
 nikad nije pred njom zaplakala
 a plakala je
 plakala bi svakog božića
 nikada 
 do tog jutra bozićnog
 živog i angažiranog
 nikad nije rekla 
 ni pred njom zaplakala
 
 
 
 kćerka je redala tanjure 
 mirisalo je sve na božićna jela
 sedam ih je stavila
 tri za njih troje
 i za onih četvero četiri 
 nije stavila i za njih dvoje
 još dva
 
 
 
 majci nije rekla
 nije govorila što su brat i ona 
 o bratu im i sinu joj znali
 nije rekla
 da će tog Božića doći
 da će sjesti za stol
 da će se smijati 
 i da će majci  
 srce opet biti puno  
 smijeha 
 biti puno srca
 
 
 
 kad kćerka nije majci
 ona je svome djetetu  
 rekla joj je
 prvi joj je put to rekla
 a nanizalo se Božića
 i svakog je željela 
 svakog se nadala 
 sve do ovog božića
 kad je naslutila
 
 
 
 kćerka joj se smijala 
 govorila joj mama
 ne budi smiješna 
 da tebi, mama, nije dobro
 sve joj je tako govorila 
 da je razuvjeri 
 još je rekla u sebi
 da zna sin koliko ga voliš
 opet bi se rodio 
 za te
 (koliko bismo se samo puta 
 trebali rađati majci za ljubav?) 
 
 
 
 sjeli su
 smijali se  
 ispili čašicu
 majka nije ni govor držala
 uvijek o velikim danima  
 o velikim objedima  
 kaže riječ dvije
 u
vijek ponosna
 dostojanstvena
 i sada
 a duša place
 sva od suza kao lubenica 
 nije rekla ni riječi druge osim
 doći će moj sin
 eto vidjet ćete da će doći
 znam ja da će doći
 
 
 
 sjedil su
 jeli su  
 slavili
 majka cijelo vrijeme šuti
 i sluti
 misli da će on doći 
 pa dobro zna svoga sina
 dobro zna svoje srce 
 neće je sin iznevjeriti 
 neće je srce njezino izdati
 
 
 
 jeli su i pili
 božić slavili
 dva tanjura čista
 dvije čase prazne
 dva pribora nekorištena 
 dvije stolice slobodne
 dvije rečenice izgovorene:
 doći će vaš brat
 doći će naš sin
 samo kasni 
 
 
 
 
 
 
 tek što je to izgovorila
 na vratima se ukazao on
 sa smiješkom svojim 
 većim od kuće cijele
 a na vrata mala pošao 
 s tim osmijehom ogromnim
 majka ga je pogledala
 i izustila:
 znala sam, sine,  
 da ćeš doći
 otpočetka sam znala
 i po prvi put 
 za božić zaplakala
 da su joj se suze vidjele
 
 
 
 a toliko se božića nanizalo
 toliko se nakupilo neisplakanih suza
 toliko se dugo smijeh njegov na Božić
 nije čuo ni vidio 
 u kući njezinoj 
 u domu njegovom 
 u obitelji njihovoj

Autor ove pjesme je fra Mišo Sirovina, voditelj zajednice i župnik Hrvatske katoličke župe. Hrvatska katolička župa u Nizozemskoj personalna je vjernička zajednica kojoj u administrativno-crkvenom smislu pripadaju hrvatski vjernici katolici s prebivalištem na teritoriju Kraljevine Nizozemske. Zajednica okuplja katoličke vjernike koji su se, kroz više od 50 godina iz različitih razloga doselili u ovu zemlju, iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Sjedište župe nalazi se u lučkome gradu Rotterdamu budući da se najveći broj hrvatskih doseljenika nalazi i živi u ovome gradu.

Na svom sam životnom putu imala priliku upoznati vrsnu knjižničarku strastvenu planinarku, sjajnu stomatologinju ovisnu o trčanju na duge staze, briljantnog odvjetnika, no zapravo zagriženog bajkera. Poput njih kao i mnogih drugih skrivenih u svojoj nutrini, takav je i fra Mišo, autor ove nježne i sjetne Božićne priče u pjesmi. Fra Mišo osim što daje utjehu i mir svojim župljanima na prostoru Kraljevine Nizozemske… jer nije lako biti u tuđini, piše i poeziju te time kao i svatko od nas hrani svoju dušu i pronalazi dodatni mir. Svatko od nas ima svoje lice i naličje, a blistavost našeg lica ovisi o čistoći našeg naličja…