Božićna priča u pjesmi

  

Božićna pjesma u priči



na božićno jutro
angažirano i živo
majka je rekla kćerki:
danas će doći tvoj brat
danas će s nama biti moj sin



premda je kćerka znala
da sin majčin dolazi 
da će i brat njezin
sjediti za božićnim objedom
s dopustivom dozom obiteljskog sarkazma 
prisjetila je majku one bolne
i nikad prihvaćene istine:
naravno
kao i svakog božića



a nanizalo se božića
bez njega
bez njegovog osmjeha 
kojeg je majčino srce
nekoć bilo puno
no sada se kao presušeni izvor 
postupno preobličava
u okorjelu neživost



nanizalo se godina
u kojima je majka
uvijek za Božić
imala jednu želju:
da joj sin bane na ručak;
nikome nije s tolikom ljubavlju spremala
nitko joj nije toliko puta
zahvalno rekao kako se plaši
da u raju tako dobro ne kuhaju
kako je voljela njegovu šalu;
i smijala bi se s njim kao dijete 
uživala je s njim kao s djetetom



molila bi se 
uplašena od svoje molitve
obraćala bi se Bogu 
otkuda njoj to 
da Bogu kaže 
da bi za bozić radije
da sin joj opet svrati 
da joj on dođe 
i da ju obiđe



pred Gospinom slikom 
sve je tako govorila 
bilo glasno bilo tiho
ili bi se čulo 
ili s usana pročitalo:
molila bi
da joj umjesto Njezina Sina 
njen navrati 
kada bi barem kako moglo 
da je Božji sin
u njenom posjeti 
mislila je 






nikad za Božić nije rekla kćerki
nikada
nijednog božića 
do tog Božića
nikad nije pred njom zaplakala
a plakala je
plakala bi svakog božića
nikada
do tog jutra bozićnog
živog i angažiranog
nikad nije rekla 
ni pred njom zaplakala



kćerka je redala tanjure 
mirisalo je sve na božićna jela
sedam ih je stavila
tri za njih troje
i za onih četvero četiri 
nije stavila i za njih dvoje
još dva



majci nije rekla
nije govorila što su brat i ona 
o bratu im i sinu joj znali
nije rekla
da će tog Božića doći
da će sjesti za stol
da će se smijati 
i da će majci
srce opet biti puno
smijeha 
biti puno srca



kad kćerka nije majci
ona je svome djetetu
rekla joj je
prvi joj je put to rekla
a nanizalo se Božića
i svakog je željela 
svakog se nadala 
sve do ovog božića
kad je naslutila



kćerka joj se smijala 
govorila joj mama
ne budi smiješna 
da tebi, mama, nije dobro
sve joj je tako govorila 
da je razuvjeri 
još je rekla u sebi
da zna sin koliko ga voliš
opet bi se rodio 
za te
(koliko bismo se samo puta 
trebali rađati majci za ljubav?) 



sjeli su
smijali se
ispili čašicu
majka nije ni govor držala
uvijek o velikim danima
o velikim objedima
kaže riječ dvije
u
vijek ponosna
dostojanstvena
i sada
a duša place
sva od suza kao lubenica 
nije rekla ni riječi druge osim
doći će moj sin
eto vidjet ćete da će doći
znam ja da će doći



sjedil su
jeli su
slavili
majka cijelo vrijeme šuti
i sluti
misli da će on doći 
pa dobro zna svoga sina
dobro zna svoje srce 
neće je sin iznevjeriti 
neće je srce njezino izdati



jeli su i pili
božić slavili
dva tanjura čista
dvije čase prazne
dva pribora nekorištena 
dvije stolice slobodne
dvije rečenice izgovorene:
doći će vaš brat
doći će naš sin
samo kasni 






tek što je to izgovorila
na vratima se ukazao on
sa smiješkom svojim 
većim od kuće cijele
a na vrata mala pošao 
s tim osmijehom ogromnim
majka ga je pogledala
i izustila:
znala sam, sine,
da ćeš doći
otpočetka sam znala
i po prvi put 
za božić zaplakala
da su joj se suze vidjele



a toliko se božića nanizalo
toliko se nakupilo neisplakanih suza
toliko se dugo smijeh njegov na Božić
nije čuo ni vidio 
u kući njezinoj 
u domu njegovom 
u obitelji njihovoj

Autor ove pjesme je fra Mišo Sirovina, voditelj zajednice i župnik Hrvatske katoličke župe. Hrvatska katolička župa u Nizozemskoj personalna je vjernička zajednica kojoj u administrativno-crkvenom smislu pripadaju hrvatski vjernici katolici s prebivalištem na teritoriju Kraljevine Nizozemske. Zajednica okuplja katoličke vjernike koji su se, kroz više od 50 godina iz različitih razloga doselili u ovu zemlju, iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Sjedište župe nalazi se u lučkome gradu Rotterdamu budući da se najveći broj hrvatskih doseljenika nalazi i živi u ovome gradu.

Na svom sam životnom putu imala priliku upoznati vrsnu knjižničarku strastvenu planinarku, sjajnu stomatologinju ovisnu o trčanju na duge staze, briljantnog odvjetnika, no zapravo zagriženog bajkera. Poput njih kao i mnogih drugih skrivenih u svojoj nutrini, takav je i fra Mišo, autor ove nježne i sjetne Božićne priče u pjesmi. Fra Mišo osim što daje utjehu i mir svojim župljanima na prostoru Kraljevine Nizozemske… jer nije lako biti u tuđini, piše i poeziju te time kao i svatko od nas hrani svoju dušu i pronalazi dodatni mir. Svatko od nas ima svoje lice i naličje, a blistavost našeg lica ovisi o čistoći našeg naličja…

Piše: Sandra Drnić

Lelystad, 24.12.2020.


Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: