Bočata voda je čudo! O njoj bi se mogla napisati čitava etnografska studija. Nastaje kao rezultat miješanja slane (morske) vode i slatke vode iz drugoga izvora u blizini. Najčešća je, dakako, u primorskim krajevima, a mnogo rjeđa na kontinentu – međutim, do učinka slanosti na kontinentu može doći ukoliko postoji puno podzemnih voda kraj jezera ili kakve druge stajaće vode, ili ako je veliko isparivanje često u kraju s jezerom.[1]
Teško je podcijeniti ulogu bočate vode; u vremenu do pojave filtrirane vode i obične vode iz slavine u urbanim naseljima je imala svoju gospodarsku i kulturnu vrijednost u civilizaciji. Korist bočate vode je višestruka – u njoj se je moglo prati rublje, no sapun bi se slabo pjenio; često ju se izbjegavalo piti, no moglo se je stoku pojiti njome; na Neretvi je česta pojava, te se u njoj redovito mrijeste ugori i jegulje; koristila se ponekad za natapanje zemljišta, a s druge strane je vrlo često bila neizbježna sudbina otočnoga stanovništva ukoliko su imali bunar ili drugo vrelo podzemne vode. Štoviše, mnogi su voljeli njezin slankasti okus, dok su je drugi odbacivali, smatrajući ju bljutavom. Međutim, najintrigantnija korist bočate vode, ujedno danas jako relevantna, je ona koju nam donosi A. Roki-Fortunato u govornom primjeru pod natuknicom bocãtan u rječniku viškoga govora — Libar viśkiga jazika (1997: 33)
Svè su vòde iz vīśkih bunõrih bocãtne, ma su lìti hlôdne kako jâc, pòk se u njîh mèće ù friśko
Drugim riječima, bočata voda je ledeno hladna, stoga može poslužiti (umjesto prijenosnoga hladnjaka) za ohlađivanje pića.
Duž obale, od krajnjega juga sve do Novog Vinodolskoga[2], najučestaliji naziv za nešto što je slankasto ili poluslano je upravo bočat (i razne preinake iste riječi). Dapače, u Omišlju na Krku je voda koja izvire iz mora poznata kao bočȁtina (Mahulja, 2016: 27). Nikola Velčić u svojem naselju Beli, doduše, bilježi samo slanȉca (2003: 422). Sjevernije, npr. Lovran, Ika, Brseč, se jedino može čuti izraz vruja (vrulja) za vrelo bočate vode, međutim, ono ima šire, općenito značenje — ‘bilokakav izvor vode’.
Na kontinentu je pomalo izazovno pronaći jasni izraz u značenju ‘bočat’. Povijesni tzv. “kajkavski” leksikografski izvori bilježe: prislan (Belostenec, 1740: 1161, pod subsalsus) i slano-kisel (Jambrešić, 1742: 888, pod salmacidus). No, ako koga zapitate diljem kontinenta do krajnjega istoka u Slavoniji o bočatoj vodi, najvjerojatnije ćete dobiti odgovor slatina u značenju ‘vrelo slane vode’ (npr. Lipljin, 2013: 1773).
Cabernet Sauvignon Saltwater, 2018. u režiji vinarije Iuris iz Osijeka je stigao kao grom iz vedra neba! Vinogradi su smješteni na terenu s bočatim jezerom kraj Erduta, što dakako utječe na vino.
Vino je naglašene purpurne boje. Na nosu se otvara burno – posolica koja bode nosnice, prodorna mirišljava borovnica koja podsjeća na svježe skuhan kompot u starom domaćinstvu. Aromatski dojam je potpuno identičan kakvom kiselom (sour) pivu od borovnice! U ustima također najviše dolaze do izražaja sočna borovnica i slankasti okus koji je dugotrajan i naprosto predivan! Bočata slanost ostavlja silni dojam jer pojačava svaku pojedinost u vinu kao dobro posoljeno jelo. Mineralni profil je općenito zamjetan u ovom vinu za razliku od mnogih Caberneta, toliko da skoro osvježava, no intenzivna, ali slasna bočatost grize obraze i peče zada u ustima. Od jako naglašene borovnice i slanosti je teško razabrati druge nijanse okusa – osjete se usput zemljana nota, grafit koji je svojstven Cabernetu i sandalovina. Vino je ugodno suho, srednjeg tijela, kiseline su solidne, a tanini su umjereni, no dugo ostaju u ustima poput navedene slankosti, odnosno, osjeti se izvjesni taninski stisak, postojana trpkost koja stišće usta. Vino je potrebno samo kratko prozračiti da se oslobodi i malo kvasca iz fermentacije koji se osjeća na početku. Posrijedi je puno, skladno, aromatično i zaokruženo vino uglađenoga tijela koje se ugodno pije. U osnovnim se crtama iščitavaju prepoznatljive odlike Caberneta, ali svakako je ovaj netipičan i uzbudljivo iskustvo!
Literatura:
bočata voda. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 23. 12. 2020.
A. Roki-Fortunato. Libar viśkiga jazika. UTP. Toronto, 1997.
Belostenec, I. Gazophylacium seu Latino-Illyricorum onomatum aerarium. Zagreb, 1740.
Jambrešić, A. Lexicon latinum: interpretatione Illyrica, germanica et hungarica locuples. Zagreb, 1742.
Lipljin, T. Rječnik varaždinskoga kajkavskog govora, 2. prošireno izd. Stanek. Varaždin, 2013.
Mahulja, I. Rječnik omišaljskoga govora. 2. izdanje. RNZ-općina Omišalj. Rijeka-Omišalj. 2016.
Josip i G. M. Sokolić-Kozarić. Rječnik čakavskog govora Novog Vinodolskog. vlast. nakl. Rijeka. 2003.
Velčić, N. Besedar bejske tramuntane. Adamić. Mali Lošinj-Beli-Rijeka, 2003.
[2] npr. boćȁt u M. Sokolić-Kozarić, 2003: 23
[1] https://enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=8303
Piše: Moreno Vuleta
Split, 23.12.2020.
KroNland 