Ško vina – vina iz Promine

Kronland: Koliko daleko seže u prošlost vinogradarstvo i prerada grožđa kod obitelji Škovrlj?

Tradicija seže još prije 1900. god., dakle govorimo o 19. st., i počinje s mojim pradjedom Lukom Škovrljem, a prva prepoznatljiva priča, ili neosporni pisani trag o vinogradarskoj djelatnosti u obitelj Škovrlj je zapravo zabilježen kao nagrada s jedne izložbe u Londonu, vjerojatno pretečom poznatom Decanteru, iz 1906. god. To je uistinu senzacionalni pisani trag, sačuvan u jako dobrom stanju u privatnoj zbirci, koji se odnosi na davnu prošlost vinogradarstva u obitelji. Radi se, dakle, o međunarodnom priznanju koje je bilo dodijeljeno nekom dalmatinskom vinaru s dalmatinskog područja koje je tada bilo pod Austro-Ugarskom monarhijom. Ne smijem izostaviti da je dotična nagrada osvojena u vrijeme galopirajuće filoksere po Dalmaciji, kada je svaki dan u pogledu zdravlja loze i vinskih zaliha bio neizvjestan. Dakle, osvojena nagrada je za ondašnje prilike bila izvanredno i to međunarodno postignuće; nemam pojma s čime bih danas usporedio takav podvig – to bi bilo nemoguće nadmašiti! Uglavnom, možemo kazati da tradicija vinogradarstva u obitelji traje stotinjak godina s pravim pisanim tragovima, odnosno imamo 120-130 godina pisane tradicije s određenim pauzama-rupama. Poslovna priča pradjeda Luke Škovrlja nastavila se s njegovim sinom Antom Š., mojim djedom, koji je bio školovani agronom, i koji je nakon pradjeda unaprijedio proizvodnju na znanstvenoj bazi, te koji je osvojio razne nagrade u ondašnjoj državi, Kraljevini Jugoslaviji, te je odlikovan nizom medalja za Debit (srebrna medalja za Debit na beogradskom sajmu vina 1928.) i za vrhunska postignuća u poljoprivredi (orden Sv. Save 1938.godine).

Kronland: Općina Promina je mala općina od valjda jedva 1.000 stanovnika, smještena u srcu šibenske Zagore, između živopisnoga NP Krka na jugu i Knina na sjeveru; kako je nekoć bilo ovisiti gospodarski i kulturno o lozi u Vašoj obitelji i općini, barem do dolaska generacija koje su sreću i egzistenciju mogle pronaći van obiteljske baštine? Sjećate li se kako se je s vremenom mijenjala uloga loze i udio zemljišta pod lozom u Vašoj općini?

Činjenica je da je u svim dijelovima ovih prostora, ma kako se države zvale u to doba, vjerojatno bilo puno više površina bilo pod lozom, no što je danas slučaj. Svjedoci smo tragova pustih, velikih vinograda po otocima, obali i Zagori, i sigurno smo mi danas siromašniji površinama pod lozama nego što je bilo onda. Promina koja se nalazi u srcu Dalmatinske zagore  u zaleđu Šibenika ima svoje specifičnosti koje izuzetno pogoduju uzgoju vinove loze. Širi naziv Promina odnosni se na visoravan ispod planine Promine, a zapravo je jedna visoravan na 250 m nadmorske visine na kojem se sudaraju tri različite klime i to mediteranska, kontinentalna i planinska. Upravo zbog postojanja svih navedenih posebnosti i raznolikosti na jednom mjestu stvaraju se pozitivne pretpostavke za izgradnju i očuvanje najvažnijih vinskih komponenti. Međutim, industrijalizacija i zapostavljanje sela ostavilo je katastrofalne posljedice na ovaj kraj. Usprkos činjenici da su brojne obitelji zbog izuzetnog poljoprivrednog potencijala s ovog područja bile u mogućnosti uspješno plasirati svoje vino i ostale poljoprivredne proizvode, migracija prema većim urbanim centrima bila je nezaustavljiva. Kako nije bilo planskog oživljavanja ruralnih sredina ta područja, kao i svaka druga ruralna područja na ovim prostorima, ostala su osuđena gotovo na propast. Općina Promina je 60-ih godina prošlog stoljeća imala preko 11.000 stanovnika i bila je ozbiljno gospodarsko središte. Isto tako grad Drniš u neposrednoj blizini bio je u ta doba ozbiljno gospodarsko i kulturno središte i u sasvim drugačijem odnosu snaga i razvijenosti na Šibenik koji danas dominira na tom širem području. U selu Otavice u neposrednoj blizini Drniša rodio se svjetski poznati kipar Ivan Meštrović čija djela i kompletni opus je zabilježen na najznačajnijim razinama svjetske kulturne baštine. Nezaobilazna činjenica u gospodarskoj povijesti Drniša je to da je u obližnjem Siveriću otvoren jedan od prvih rudnika boksita u Europi i koji je zasigurno bio zaslužan za znatan gospodarski uzlet Drniša i njegove okolice, pa tako i same Promine. Kao izuzetan potencijal ovoga kraja vrijedno je istaknuti Nacionalni park Krka koji je u neposrednoj blizini Promine i grada Drniša na svega 10-tak minute vožnje autom. Dakle, Drniš, Promina i okolni prostori imali su potencijal za daljnji sveobuhvatni gospodarski i kulturni razvoj međutim to se zbog gore navedenog nije dogodilo. Upravo suprotno, općina Promina pala je na tek 1.000 stanovnika dok i sam Drniš bilježi drastičan pad stanovnika. Buđenjem turizma, koji se širi ne samo na obali, već bilježi i znatna povećanja i u ruralnim područjima, te povećanim intenzitetom poticaja iz fondova EU-a stvara se nova baza mogućeg razvoja ovoga kraja. Zahvaljujući hrabrosti pojedinaca oživljavaju se poljoprivredne aktivnosti i specifičnosti ovoga kraja. Kao jedan od primjera je  ponovno oživljavanje autohtonih vinskih sorti Debit i Maraština koje se ponovo nalaze na vinskim kartama najboljih restorana u Dalmaciji i šire. Uz potporu lokalne, županijske i nacionalne politike moguće je napraviti stvaran „revival“ ovoga predivnog kraja. Podrazumijeva se da ta potpora mora biti sustavna, transparentna i duboko promišljena kako se opet ne bi ponovili žalosni procesi iz prošlosti.

Kronland: Opišite nam »terroir« ili ozemlje na kojem uspijeva Vaša loza – je li riječ o sveprisutnom kršu i kamenjaru karakterističnom za Zagoru ili je posrijedi zelena oaza, odnosno kakva mikroklimatska posebnost?

Kao što smo maloprije naveli; dakle, upravo ta mikroklimatska posebnost je u tome da je prvo, visoravan od 250 m nadmorske visine; drugo, imamo sudar mediteranske, planinske i kontinentalne klime; i kao treće, imamo strašno bogato mineralno tlo upravo zbog bogatstva rudača. Dakle, ispod nekih naših vinograda su još stari hodnici rudnika; mi i danas nalazimo povremeno i grumenje boksita po našim vinogradima, dakle strašno bogato mineralima; i praktički, mi što smo posadili sada i što ćemo saditi ubuduće – dakle, sadašnjih 13.000 loza i još dodatnih 27.000 loza, sadimo isključivo na povijesnim lokacijama gdje su sadili naši djedovi i pradjedovi. Dakle, upravo se je to pokazalo ispravnim; u zadnjih godinu-dvije dana, a naročito ljeto 2021., koje je bilo enormno vruće, naša mlada loza uopće nije nastradala, odnosno nije nastradala vrlo izvjesno zato što se ispod nalazi jako puno gline, i voda se zadržava, i jednostavno ne treba nikakvo navodnjavanje, te su svi uvjeti tu, prema tome ekstremni uvjeti nisu u mogućnosti naštetiti, bar za sada ne mogu naštetiti potencijalu mlade loze.

Kronland: Kako zamišljate svoja vina, odnosno kakvu filozofiju imate u vinskoj proizvodnji – sortni sastav, određena obilježja pojedinih vina, količine, itd…?

Generalna koncepcija je mješavina autohtonih i međunarodnih sorta. Upravo radi toga je prvi vinograd posađen s debitom, maraštinom, merlotom i cabernetom sauvignonom, uz nekoliko eksperimentalnih sorti koje su mi pomogle u odluci za sadnju sljedeća dva-tri vinograda, odnosno do ispunjenja kvote do 40.000 loza. Dakle, sada je vrlo izvjesno, s obzirom na rezultate eksperimentalnih sorta, da ćemo saditi shiraz, koji je pokazao odlične rezultate; sadit ćemo pošip koji je pokazao izvanredne rezultate na ovom terenu, i sadit ćemo lasinu; to je nekakav portfelj 7 sorta koje nam omogućavaju da možemo istaknuti autohtonost, a istodobno možemo raditi već dokazane kupaže, dakle merlota, caberneta, shiraza; možemo pustiti lasin, potencijal lasina u njegovom crnom i rosé obliku, te možemo razmišljati o mogućim kombinacijama pošipa i drugih bijelih sorta. Nadalje, možemo razmišljati o dodatnim obradama sorta pošipa, maraštine i debita, pošto smo podrum predvidjeli za takav kapacitet; kao što ćemo ove godine, jer smo eksperimentalno nabavili barike, vidjeti za maraštinu kako će se ponašati barikirana. Imamo ukratko mogućnost u bijelim i crnim vinima imati jako puno kombinacija, zapravo, prilagođavati se novim trendovima i stvarati nove trendove na vinskoj sceni.

Kronland: Opišite nam svoje etikete, te imate li kakve buduće projekte u vidu?

U ponudi trenutno imamo dvije stilizacije merlota, zatim ružičasto vino na bazi sorte lasine, sortni debit, te sortnu maraštinu – dva crna, jedno ružičasto i dva bijela vina. Na tržište smo namjerno izišli s logotipom »Ško« umjesto punoga prezimena, jer smatram da je to jedna pitka inačica, odnosno bolji način kako sebe predstaviti tržištu; mnogima, pogotovo strancima, bi zadalo veliku muku izgovoriti  puno prezime obitelji – Škovrlj, te slijedom toga i zapamtiti brend. Što se tiče novih projekata, nastavljamo s izradom projekata za dodatne sadržaje na našoj lokaciji pored vinarije; nastavljamo sa završetkom projekta restorana, hotela i nekoliko vila za najam na visokoj razini kako bismo ljude, goste mogli zadržati na nekoliko dana, tjedan dana, odnosno ljudima prodati doživljaj, ne samo vino i hranu. Poanta je da ljudi imaju štošta vidjeti kod nas. U konačnici, deset minuta je udaljen NP Krka, NP Kornati su gliserom na pola sata udaljeni od Šibenika, NP Paklenica iznad Zadra je na sat, sat i pol, Šibenik je udaljen na pol sata, Split je sat vremena; imamo sada i novoproglašeni park Dinara, naš najveći vrh. Dakle, imamo jedno veliko bogatstvo koje možemo svakodnevno istraživati, ljudi koji sutradan budu došli na te prostore do nas mogu imati svaki dan novo uzbuđenje, a istodobno dočekati završetak dana uz »Ško« vina.

Kronland: Kako bi, prema Vama, trebala izgledati budućnost dalmatinskih vina i vinogradarstva; kojim bi se pravcem trebali kretati proizvodnja i marketing da bi grana bila privlačna i uspješna, te da bi se izgradio snažni brend kvalitetnih i poznatih (možda čak glasovitih?) dalmatinskih vina?

Mislim da mi u ovom slučaju moramo učiti od drugih; primjerice, moramo učiti do Istre. Dakle, imamo jednu sortu koja zasigurno može biti pandan malvaziji; naime, imamo debit – jedna sorta koja može kvalitativno ići rame uz rame jednoj malvaziji, ali marketinški je daleko od malvazije. Dakle, trebamo marketinški potencirati debit, za koji već postoji solidan broj loza, i njega treba dovesti do vrhunca kako bi mogao biti perjanica dalmatinskih bijelih vina u jednom širem segmentu. U ovom visokom segmentu, doduše, imamo dvije sorte koje zaslužuju visoku pažnju – to su maraština i pošip. Ukratko, jedna maraština, jedan pošip i debit su nešto što Dalmacija, uz pomoć politike – kao u slučaju malvazije koja je pomoću politike doživjela svoje vrhunce, mora na više razina potaknuti sve vinare da i dalje uzgajaju navedene sorte. Mislim da glavninu ponude u dalm. restoranima trebaju činiti maraština, debit, pa čak i kujundžuša (iz Imotskoga) koja se sramežljivo pojavljuje na tržištu. Zadatak je vinara koji sade te sorte i županijske politike da vinarima da poticaj kako bi od npr. od jedne maraštine učinili svjetski proizvod. Sveukupnu priču definitivno treba zaokružiti na način da mi imamo poljoprivredni potencijal; trebamo graditi gastronomiju, dizati ju na još veće razine – na tanjuru u tim vrhunskim restoranima trebamo biti ono što raste u obližnjim vrtovima, ili u vlastitom vrtu, i to su sada trenutci koje svijet plaća u zlatu. Svijet plaća u zlatu izvornost, bio-potencijal proizvoda iz lokalnih vrtova. Treba se zamisliti, treba samo pratiti trendove, dakle kad ste Vi u stanju u jednom restoranu ponuditi na tanjuru sve što raste u vašem vrtu, Vi jednostavno nemate problema s ekonomskom održivosti takvoga sustava – klijenti-gosti to plaćaju u doslovnom suhom zlatu! Ispričat ću jednu anegdotu: Stjecajem okolnosti sam se družio prije godinu dana s vrhunskim fond-menadžerom iz Teksasa, kojeg sam opet stjecajem okolnosti ugostio u jednom splitskom restoranu. Iz naše priče, kako smo se približili, on je iskreno priznao da, bez obzira na činjenicu da menadžira desetke milijardi dolara i dostupno mu je gotovo sve, njegova fascinacija je uživo vidjeti i pojesti jaje s narančastim žumanjkom, jer on to u životu nije vidio. To su, dakle, detalji o kojima treba voditi računa jer to je ono što su ljudi, koji raspolažu s ogromnim ekonomskim potencijalom, spremni i željni platiti. Dakle, on je meni osobno priznao da je njemu vrhunac konzumirati, iako je odrastao u New Yorku i prošao čitavi svijet – prirodno jaje s narančastim žumanjkom i pravo maslinovo ulje, ono baš djevičansko. Dakle, ne pitaju cijenu – mi to imamo, ali evo, dan danas im još to ne nudimo na način kako bi i mogli. Nažalost, uvozimo jako puno, a naši vrtovi su prazni.

Autor teksta:
Autor teksta:

Moreno Vuleta

Komentiraj

Popunite niže tražene podatke ili kliknite na neku od ikona za prijavu:

WordPress.com Logo

Ovaj komentar pišete koristeći vaš WordPress.com račun. Odjava /  Izmijeni )

Twitter picture

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Twitter račun. Odjava /  Izmijeni )

Facebook slika

Ovaj komentar pišete koristeći vaš Facebook račun. Odjava /  Izmijeni )

Spajanje na %s

%d blogeri kao ovaj: